Može li hrana da smanji nasilje?
Lekcija iz holandskih zatvora koju medicina još uvek ignoriše
Kada govorimo o ponašanju, agresiji i samokontroli, medicina i društvo uglavnom prvo pomisle na psihologiju, vaspitanje, karakter ili „težak život“. Retko ko se zapita ono najjednostavnije pitanje:
čime taj mozak uopšte raspolaže da bi normalno funkcionisao?
Pre više od deset godina, jedna holandska istraživačka grupa odlučila je da to pitanje proveri tamo gde su uslovi najteži – u zatvorima.
Ne u laboratoriji.
Ne u idealnim uslovima.
Nego među mladim zatvorenicima, pod hroničnim stresom, frustracijom i konfliktima.
Kako je studija bila postavljena
Studija je bila sve ono što volimo da vidimo u ozbiljnoj medicini:
randomizovana, duplo slepa, placebo-kontrolisana.
Učestvovali su mladi odrasli zatvorenici (18–25 godina). Jedna grupa je dobijala kombinaciju vitamina, minerala i omega-3 masnih kiselina, druga grupa placebo. Period praćenja trajao je od jednog do tri meseca.
Niko od zatvorenika nije znao šta dobija.
Niko od osoblja nije znao ko je u kojoj grupi.
Nisu menjani uslovi, režim, kazne, psihološki pristup.
Menjana je samo – biološka podloga.
Šta se desilo u praksi
Rezultati su bili vrlo zanimljivi.
U grupi koja je dobijala suplemente zabeležen je značajno manji broj disciplinskih incidenata, manje kršenja pravila i manje agresivnih ispada. U nekim analizama, broj problema u ponašanju bio je i do 40–50 % niži u odnosu na placebo grupu.
Ono što mi je posebno važno kao lekaru jeste sledeće:
psihološki upitnici nisu uvek pokazivali dramatične razlike. Ali realno ponašanje – ono što je osoblje svakodnevno beležilo – jeste.
Drugim rečima, nije se promenilo samo kako se neko oseća na papiru, već kako reaguje u stvarnim konfliktima.
Moje tumačenje kao hirurga
Kao hirurg, navikao sam da razmišljam vrlo jednostavno:
ako ne dovedeš krv – organ ne radi.
Ako nemaš energiju – sistem pada.
Mozak nije izuzetak.
Bez mikronutrijenata, bez zdravih masnih kiselina, bez stabilne neurohemije – samokontrola je prva koja strada. Ne zato što je neko „loš čovek“, već zato što nervni sistem radi na rezervi.
Omega-3 masne kiseline su sastavni deo neuronskih membrana. Minerali i vitamini su kofaktori u sintezi neurotransmitera. Kada toga nema dovoljno, mozak postaje reaktivan, impulsivan i sklon eksploziji.
Ovo nije alternativna medicina.
Ovo je čista biologija.
Zašto je ova studija važna i van zatvora
Ako osnovna nutritivna korekcija može da smanji nasilje u zatvorskom sistemu, postavlja se jedno vrlo neprijatno pitanje:
Šta onda radimo deci na ultra-prerađenoj hrani?
Šta radimo adolescentima sa praznim kalorijama?
Šta očekujemo od ljudi sa hroničnim stresom, IBS-om, anksioznošću i poremećenom crevno-moždanom osom?
Ne možemo stalno popravljati ponašanje, a ignorisati biologiju koja to ponašanje nosi.
Danas znamo da ishrana ne utiče samo direktno na mozak, već i indirektno – preko mikrobioma, inflamacije i vagusnog nerva. Zatvorska populacija je ekstreman primer, ali mehanizam je isti i kod ljudi koji „samo“ loše spavaju, loše jedu i stalno su pod stresom.
Mozak i creva nisu odvojeni sistemi.
Oni su jedno funkcionalno kolo.
Ova holandska studija nije usamljena. Slična istraživanja u britanskim zatvorima pokazala su 25–35 % manje disciplinskih prestupa kod zatvorenika koji su dobijali mikronutrijente i omega-3 masne kiseline – bez lekova, bez psihoterapije, bez represije.
Nekad je najradikalnija intervencija – vratiti telo na fabrička podešavanja.
Naučna referenca
Zaalberg A., Nijman H., Bulten E., Stroosma C., van der Staak C.
Effects of nutritional supplements on aggression, rule-breaking, and psychopathology among young adult prisoners: a randomized, double-blind, placebo-controlled trial. Aggressive Behavior, 2010.