Sve što treba da znate o kilama

Sve što treba da znate o kilama

26.09.2025 11:09 | admin | 566 pregleda

Sve što treba da znate o kilama

Kila, ili kako narod često kaže „bruh“, spada u jedno od najčešćih hirurških oboljenja današnjice. Radi se o izbočenju trbušnih organa (najčešće creva ili masnog tkiva) kroz slabost u trbušnom zidu. Kilа se može javiti kod beba, odraslih i starijih ljudi – dakle, niko nije potpuno pošteđen.


Vrste kila i njihova učestalost

Postoji više tipova kila, a najčešće su:

  1. Ingvinalna (preponska kila) – najrasprostranjenija. Čini oko 70% svih kila. Češća je kod muškaraca jer je preponski kanal kod njih anatomski širi.

  2. Femoralna kila – javlja se ispod preponskog ligamenta, češća kod žena (posebno nakon trudnoća).

  3. Umbilikalna (pupčana kila) – često kod novorođenčadi, ali i kod odraslih (posebno žena posle porođaja i osoba sa gojaznošću).

  4. Epigastrična kila – javlja se iznad pupka, kroz sitne otvore u liniji bele linije stomaka.

  5. Postoperativna (incizionаlna kila) – nastaje na mestu ranijeg operativnog reza.

  6. Hiatalna kila – nešto drugačija, jer ne izlazi spolja. Radi se o pomeranju želuca kroz otvor dijafragme u grudnu šupljinu.

Statistika kaže: svake godine širom sveta operiše se više od 20 miliona kila, a samo ingvinalna kila javlja se kod oko 27% muškaraca i 3% žena tokom života.


Zašto nastaje kila?

Glavni razlog je slabost trbušnog zida u kombinaciji sa povećanim pritiskom u trbuhu. Faktori rizika uključuju:

  • gojaznost,

  • trudnoću,

  • težak fizički rad,

  • hronični kašalj ili zatvor,

  • genetsku predispoziciju,

  • prethodne operacije.


Simptomi

Simptomi zavise od tipa i veličine kile. Najčešće su:

  • izbočenje na trbuhu ili preponi koje se vidi ili napipa,

  • bol ili neprijatnost pri naporu, kašlju, kijanju,

  • osećaj „težine“ u stomaku,

  • kod hiatalne kile – gorušica, podrigivanje, bol iza grudne kosti.

Opasni simptomi (hitno stanje!):
Ako kila postane bolna, tvrda i ne može da se vrati rukom nazad (inkarceracija), postoji rizik da deo creva ostane bez dotoka krvi (strangulacija). To je potencijalno životno ugrožavajuće i zahteva hitnu operaciju.


Kako se postavlja dijagnoza?

U većini slučajeva dovoljan je klinički pregled. Iskusan hirurg već na osnovu pregleda u stojećem položaju vidi i potvrdi kilu.

Kod sumnjivih ili manjih kila koriste se:

  • ultrazvuk trbušnog zida,

  • CT ili MR (posebno kod postoperativnih i unutrašnjih kila),

  • gastroskopija (kod hiatalnih kila).


Lečenje – vrste operacija

Jedina trajna terapija za kilu jeste operacija. Pojas ili „steznik“ mogu privremeno ublažiti simptome, ali ne rešavaju problem.

Danas postoje dve osnovne grupe operacija:

  1. Otvorene operacije

    • Klasičan rez u predelu kile.

    • Hernija se vraća unutra, a slabost zida se ojačava.

    • Najčešće se koristi mrežica (mesh) koja se postavlja kao „flaster“ i sprečava ponovni nastanak.

  2. Minimalno invazivne (laparoskopske) operacije

    • Kroz male rezove se uvodi kamera i instrumenti.

    • Mrežica se postavlja sa unutrašnje strane trbušnog zida.

    • Prednost: manji rezovi, brži oporavak, manje bola.

Koja metoda je bolja?
Zavisi od tipa kile, veličine, prethodnih operacija i opšteg zdravstvenog stanja pacijenta.


Oporavak posle operacije

  • Većina pacijenata se vraća kući u roku od 24–48h (posle laparoskopske operacije čak i istog dana).

  • Lagane aktivnosti su dozvoljene posle nekoliko dana.

  • Teži fizički napori i dizanje tereta se odlažu 4–6 nedelja.

  • Povratak na posao zavisi od vrste posla – kancelarijski već posle nedelju dana, fizički rad tek posle mesec dana.


Može li kila da se spreči?

Ne u potpunosti, ali rizik se smanjuje ako:

  • održavate zdravu telesnu težinu,

  • vežbate i jačate trbušne mišiće,

  • lečite hronični kašalj ili zatvor,

  • pravilno dižete teret (iz čučnja, a ne iz leđa).


Komplikacije ako se ne operiše

  • Povećanje kile – vremenom postaje sve veća i teža za operaciju.

  • Uknještenje (inkarceracija) – kila se ne može vratiti unutra.

  • Strangulacija – prekid cirkulacije creva u kili, što vodi nekrozi i opasnosti po život.


Fun fact iz istorije hirurgije

Prva detaljna pisana uputstva za operaciju kile datiraju još iz I veka nove ere, a dao ih je rimski enciklopedista Aulus Cornelius Celsus. Njegov priručnik De Medicina opisuje kako treba otvoriti kilu i odstraniti obolelo tkivo – što je u ono vreme bilo neverovatno napredno. Dakle, hernija je „pratila“ hirurge praktično od nastanka medicine!


Zaključak:
Kila nije bolest koju treba ignorisati. Iako može dugo da ne pravi velike probleme, ona se ne povlači sama od sebe i najbolje je rešiti je operativno. Danas, zahvaljujući savremenim metodama i mrežicama, operacije kila spadaju u rutinske i bezbedne procedure sa odličnim rezultatima.